Pokušajmo projektiranje sagledati iz perspektive putovanja iz točke A i točku B. Ukoliko bi nacrtali na papiru dvije točke i označili ih oznakama A i B i recimo da želimo riješiti zadatak da puvučemo liniju koja će označiti put iz točke A u točku B. Većina bi u tom slučaju zamislila ravnu liniju koja spaja te dvije točke. Iako je to u tom trenutku najlogičnije rješenje sa racionalnog stanovišta, ali to rješenje je je u stvari imaginarno i ono egzistira jedino u našim glavama kao misaona forma koja je u potpunosti neostvariva. Realno nemoguće je povući tu zamišljenu imaginarnu ravnu liniju čak i u slučaju ovako jednostavnog zadatka pa ipak velika većina projektne zadatke rješava upravo na ovaj način bilo da se radi o projektiranju brodova, kuća ili o rješavanju bilo kojig drugih životnih zadataka.

U literaturi ćete naći definiciju da je projektiranje interaktivni proces baziran na pokušajima i pogreškama gdje konačni proizvod mora zadovoljavati određene zahtjeve. Drugim riječima projektiranje je umjetnost da se od materijala dobije zadovoljavajući proizvod zahvaljujući vještini projektanta koji je vještinu stekao metodom pogreški i pokušaja.